ĐURĐENOVAC PRIJE ŽUPE
Đurđenovac se spominje u 17. stoljeću kao šuma i potok Đurđenica. U drugoj polovici 19. stoljeća ovo mjesto postaje industrija za eksploaciju drveta osobito slavonskog hrasta. Mnogi doseljenici su živjeli u radničkim kolonijama, a većinom su to bili Nijemci i Mađari. Kao takav narod, čuvali su do svoje vjere te su redovito nedjeljom zaprežnim kolima ili pješice išli u našičku crkvu sv. Antuna na nedjeljne mise. Franjevci koji su tada djelovali u Našicama, primjećuju da je tamo narod pobožan te se već razmišlja o samom djelovanju Đurđenovcu slaveći svete mise i održavanje vjeronuka. To se i dogodilo 1921. godine kada franjevci počinju predavati u školi vjeronauk i iste godine održava se prva misa u školskom hodniku.
GRADNJA CRKVE I OSNUTAK ŽUPE
Rastom stanovništva, uvidjelo se da je potrebno sagraditi crkvu, a rezidenciju za obitavanje fratara. Zalagnjem našičkih franjevaca u uprave same industrije, Đurđenovac dobiva crkvu 1936. Iako je bila zamisao da se crkva i prije sagradi, nemogućnost dobivanja papirologije od strane Kraljevine Jugoslavije nije bilo provedivo. Zato je crkva sagrađena na periferiji mjesta, a danas bi se moglo reći da se nalazi negdje u sredini Đurđenovca. 1936. u posjet našičkoj župi dolazio je nadbiskup koadjutor zagrebački mons. Alojzije Stepinac koji je tom prigodom i posvetio crkvu sv. Josipa, a dvije godine kasnije, 16. listopada 1938. godine zagrebački je nadbiskup Stepinac proglasio župom i povjerio je franjevcima, a sa radom je počela 08. siječnja 1939. godine, te je za prvog župnika postavljen o. Ostijan Ostrognaj (1938.-1942.)
ĐURĐENOVAČKA ŽUPA ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA
Nakon što je župa osnovana, godinu dana kasnije počinje Drugi svjetski rat. Župnik je Ostijan redovito bilježio događanja u svijetu, a i u samoj državi. Nije se krila radost po pitanju osnutka Nezavisne Države Hrvatske, ali su kao i svi ubrzo vidjeli problem iste vlasti koja je nastupala prema manjinama bezbožnički i nije dopuštala razlike među ljudima. U ovom periodu mijenjali su se župnici svake godine. O. Herman Hermenegildo (1942-1943.) je morao otići radi partizanskih prijetnji, o. Klarencije Klarić se nije ni pojavio i zato je privremeno upravlja o. Ladislav Harapin (1943.-1944.). O. Martin Perc (1944.-1945.) je slovenski franjevac te je radi progona smješten u Našice, ali je godinu dana upravljao župom. Nakon smirenja rata u Sloveniji, vratio se u domovinu, a na njegovo mjesto dolazi o. Bernardo Baksa koji je bio i župni vikar u Đurđenovcu. Zabilježeno je za vrijeme rata da su u Đurđenovac bili česti napadi partizana, a i mnogo tzv. ratnih bolesti poput tifusa.
ĐURĐENOVAČKA ŽUPA ZA VRIJEME JUGOSLOVIJA I OSNUTAK REPUBLIKE HRVATSKE
Nakon rata, trebalo je obnoviti sve, ali više je bilo potrebno narod sačuvati od ideologije koja je prijetila samom narodu koji je bio radnički. Uistinu se ovdje vidi djelovanje i zagovor sv. Josipa, a i samih fratra koji su narod čuvali od komunizma. Za vrijeme župnika o. Ivana Krznara (1960.-1966.) održane su prve pučke misije u kojem su sudjelovali ne samo mještani, već i drugi ljudi iz susjednih župa. Ljudi su redovito išli na vjeronauk, okupljali se na druženja, učili svirati klavir i druge instrumente, ništa nije župu moglo uništiti. Za vrijeme o. Mladena Majnarića (1975.-1978.) održane su i druge pučke misije (5/1978.). 70-ih godina prošlog stoljeća, u Đurđenovcu je proslavljena mlada misa p. Stjepana Fridla. Najveće zasluge oko same župe imalo djelovanje o. Rikarda Patafte (1981.-2008.). Njegovo je djelovanje od 27. godina zaista zabilježeno i prožeto mnogim djelima koja su za ovu župu učinjena. Za njegova je djelovanja proslavljeno je 50. godina župe i svetu je misu vodio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. Obnovljena je crkva u potpunosti. U župi djeluju zborovi mladih, župni zbor i mnogo drugih aktivnosti. Nakon uspostave samostalne države Hrvatske, počinje ponovo teško razdoblje rata da Hrvatska bude konačno samostalna. Godine 1995. sagrađene su kapele u filijalama Našičko Novo Selo i Teodorovac. Godine 2000. bila je mlada misa fra Bernarda Barbarića, a godinu dana kasnije proslavljene su tri mlade mise, fra Josipa Vukoje, fra Gorana Malenice i vlč. Tomislava Fridla.
ĐURĐENOVAČKA ŽUPA DANAS
Đurđenovačka župa sv. Josipa danas broji oko 2800 duša. Sama župa obuhvaća samo mjesto Đurđenovac i 5 okolnih mjesta (Našičko Novo Selo, Ličko Novo Selo, Teodorovac, Gabrilovac i Krčevina). Župa se nalazi na teritoriju Požeške biskupije i nalazi se u Našičkom dekanatu, Podravskog arhiđakonata.
POPIS ŽUPNIKA
1. o. Ostijan Ostrognaj (1938. - 1942.)
2. o. Herman Hermenegildo (1942.-1943.)
3. o. Ladislav Harapin (1943.-1944.)
4. o. Martin Perc (1944.-1945.)
5. o. Bernardo Baksa (1945.-1947.) i (1951-1954.)
6. o. Rufin Ruf (1947.-1951.) i (1954.-1957.)
7. o. Ivan Kovač (1957.-1960.)
8. o. Ivan Krznar (1960.-1966.)
9. o. Celestin Čakarić (1966.-1975.)
10. o. Mladen Majnarić (1975.-1978.)
11. o. Egidije Biber (1978.-1981.)
12. o. Rikard Patafta (1981.-2008.)
13. o. Josip Grubišić (2008.-2017.)
14. o. Tonio Vučemilović (2017.-2023.)
15. preč Nikola Jušić (2023.-)
Priredio: Antonio Kljajić, bogoslov